Zašto imamo različite boje očiju? Zanimljivosti, genetika i evolucija

Boja očiju jedna je od najuočljivijih i istovremeno najzagonetnijih tjelesnih osobina. Zašto neki ljudi imaju plave, drugi smeđe ili zelene oči – i zašto su te razlike uopće nastale? Odgovor se krije u genetici, evoluciji i količini pigmenta u šarenici. U ovom članku donosimo zanimljive činjenice o porijeklu boje očiju i objašnjavamo šta ona može otkriti o našem tijelu i zdravlju.

Građa oka i uloga šarenice

Boju očiju određuje šarenica (lat. iris), obojeni dio oka koji okružuje zjenicu – otvor kroz koji svjetlost ulazi u oko. Šarenica djeluje kao prirodni regulator svjetlosti: pomoću mišića koji se nazivaju sfinkter i dilatator širi ili sužava zjenicu te na taj način regulira količinu svjetlosti koja dopire do mrežnice.

O boji šarenice odlučuje pigment melanin – ista supstanca koja određuje i boju kože i kose. Melanin upija svjetlost i štiti unutrašnjost oka od štetnog UV zračenja. Što ga je više u šarenici, to je boja očiju tamnija i prirodna zaštita od svjetlosti bolja. Kada melanina ima manje, oči su svjetlijih nijansi, poput plave, sive ili zelene.

Upravo količina melanina ključni je razlog zbog kojeg ljudi imaju različite boje očiju.

Geni koji određuju boju očiju

Boju očiju djeteta nije moguće predvidjeti samo na osnovu izgleda roditelja. Naime, boja očiju ne zavisi od jednog jedinog gena, već od više gena koji zajedno utiču na njen konačni izgled. Među njima posebno važnu ulogu imaju geni HERC2 i OCA2, čije djelovanje stvara širok spektar nijansi – od tamnosmeđe i boje lješnjaka do plave i sive.

Iako su geni povezani s bojom očiju i dalje predmet intenzivnih istraživanja, poznato je da i male promjene u djelovanju gena OCA2 mogu smanjiti količinu melanina u šarenici. Kao rezultat toga, boja očiju izgleda svjetlija.

Upravo zbog toga boja očiju djeteta ponekad može biti iznenađenje, čak i kada oba roditelja imaju istu boju očiju.

Kako se boja očiju nasljeđuje

Za objašnjenje nasljeđivanja boje očiju koristi se pojam alela, koji označava različite varijante istog gena. Neki aleli su dominantni, što znači da se njihov učinak ispoljava već ako je prisutna jedna kopija gena, dok su drugi recesivni i ispoljavaju se samo ako su prisutne obje kopije.

Smeđa boja očiju dominantna je nad plavom, pa je za smeđe oči dovoljna samo jedna genska varijanta koja potiče stvaranje tamnog pigmenta. Ipak, iako oba roditelja imaju smeđe oči, mogu nositi recesivni alel za plavu boju. U tom slučaju dijete može naslijediti oba recesivna alela i imati plave oči.

Boja očiju se nakon rođenja razvija postepeno. Većina beba rađa se sa svijetlim očima jer šarenica u prvim mjesecima života sadrži vrlo malo melanina. Kako dijete raste, pigment se postupno nakuplja, pa se boja očiju može mijenjati sve do otprilike treće godine života.

Porijeklo plavih očiju: jedna mutacija, milioni ljudi

Plave oči su relativno mlad „izum“ u ljudskoj historiji. Istraživanja pokazuju da su se pojavile prije otprilike 6.000 do 10.000 godina na području oko Crnog mora, kao posljedica jedne jedine genetske mutacije.

Svi ljudi u početku imali su smeđe oči, a zatim je mutacija u genu OCA2 stvorila svojevrsni „prekidač“ koji smanjuje količinu melanina u šarenici. Taj prekidač nije potpuno isključio gen, već je samo ograničio njegovo djelovanje, zbog čega je smeđa boja postala svjetlija – plava.

Najzanimljivije je to da svi današnji ljudi s plavim očima imaju istog zajedničkog pretka koji je prvi nosio ovu mutaciju, što su potvrdila i genetička istraživanja objavljena 2008. godine (ScienceDaily).

Učestalost boja očiju u svijetu

Boja očiju usko je povezana s geografskim porijeklom naših predaka. Različite boje očiju razvijale su se i zadržavale u različitim dijelovima svijeta tokom hiljada godina.

• Smeđe oči su daleko najčešće u svijetu – u mnogim azijskim i afričkim populacijama ima ih više od 90 %.
• Plave oči prevladavaju u sjevernoj Evropi, a Island je rekorder: tamo ih ima oko 74 % stanovništva.
• Zelene, lješnjak i druge srednje nijanse najčešće su u zapadnoj Evropi, primjerice u Francuskoj i Njemačkoj.

Ove razlike rezultat su dugotrajnih migracija, prilagođavanja klimatskim uslovima i prirodne selekcije.

Heterokromija – kada oči nisu iste boje

Heterokromija označava stanje u kojem osoba ima oči različitih boja. Najčešće je riječ o urođenoj i bezopasnoj osobini koja ne utiče na vid. Postoji nekoliko oblika heterokromije:

• potpuna – svako oko je druge boje,
• centralna – boja se mijenja od zjenice prema rubu šarenice,
• sektorska – unutar iste šarenice vidi se „klin“ druge boje.

U rijetkim slučajevima heterokromija može biti povezana i s određenim genetskim ili sistemskim bolestima, poput Hornerovog sindroma, Waardenburgovog sindroma ili Sturge–Weberove bolesti.

Ako se promjena boje oka pojavi iznenada ili samo na jednom oku, preporučuje se oftalmološki pregled jer može biti riječ o stečenoj heterokromiji, primjerice zbog povrede, upale (uveitisa), glaukoma ili primjene određenih lijekova.

Anizokorija – kada zjenice nisu iste veličine

Anizokorija se često zamijeni s heterokromijom, iako je riječ o potpuno drugačijoj pojavi – različitoj veličini zjenica. Kada je jedna zjenica trajno šira, može se steći utisak da je i boja oka drugačija.

Najpoznatiji primjer je David Bowie. Nakon povrede oka njegova se zjenica više nije jednako sužavala, pa je oko izgledalo tamnije nego što zaista jeste, iako je boja šarenice ostala ista.

Stručni uvid: boja očiju i osjetljivost na svjetlo

Istraživanja pokazuju da osobe sa svjetlijim očima češće prijavljuju veću osjetljivost na svjetlost i izraženiji osjećaj suhoće oka. Razlog je jednostavan – manja količina melanina u šarenici znači i manju prirodnu zaštitu od UV zraka.

Zato se osobama s plavim ili sivim očima preporučuje:

• nošenje sunčanih naočala s UV zaštitom,
• izbjegavanje direktnog sunčevog svjetla u podne,
• redovno vlaženje očiju kapima za oči u suhom, klimatiziranom ili zagađenom okruženju.

Boja očiju sama po sebi ne utiče na oštrinu vida, ali može uticati na osjetljivost šarenice i način na koji oko reaguje na svjetlosne uslove. Uz odgovarajuću zaštitu i redovnu njegu, većinu ovih tegoba moguće je uspješno ublažiti.

Postoji li veza između boje očiju i ličnosti?

Boja očiju oduvijek je poticala maštu – mnogi vjeruju da „toplije“ ili „hladnije“ nijanse otkrivaju nešto o našem karakteru. Iako se to često smatra simpatičnim mitom, naučnici su se zapitali postoji li ikakva veza između boje očiju i funkcionisanja mozga.

Studija Univerziteta u Örebru u Švedskoj, koja je obuhvatila više od 400 ispitanika, pokazala je da geni koji utiču na boju šarenice mogu biti povezani i s razvojem određenih dijelova mozga – posebno frontalnih režnjeva, koji učestvuju u donošenju odluka i regulaciji emocija. To, međutim, ne znači da boja očiju određuje ličnost, već da isti geni mogu uticati na više tjelesnih sistema istovremeno.

Dr. Anthony Fallone sa Univerziteta u Edinburghu ističe:
„Oko je toliko usko neurološki povezano s mozgom da bi se moglo reći kako je to jedini dio našeg mozga koji se može vidjeti izvana. Čini se da sadrži važne tragove o funkcionisanju našeg mozga.“

Praktični savjeti za zdrave oči

• Nosite kvalitetne sunčane naočale s UV zaštitom tokom cijele godine.
• Održavajte uravnoteženu prehranu bogatu antioksidansima (vitamini A, C i E, cink, lutein i zeaksantin).
• Obratite pažnju na eventualne promjene boje šarenice, pojavu mrlja ili asimetrije.
• Ako primijetite razliku u boji očiju, zamućen vid ili bol, posjetite oftalmologa.
• Za osobe sa svjetlijim očima zaštita od sunca i adekvatno vlaženje očiju posebno su važni.

Zaključak

Boja očiju oduvijek je budila znatiželju, a kada shvatimo koliko genetike, historije i evolucije se u njoj krije, postaje još fascinantnija. Ona je mnogo više od estetske osobine – predstavlja mali prozor u našu prošlost, ali i detalj koji se ponekad može mijenjati tokom života.

Zato vrijedi obratiti pažnju na nijanse i eventualne promjene, baš kao što brinemo o ostatku zdravlja. Bez obzira na to jesu li vaše oči plave, smeđe ili zelene, najvažnije je da ostanu zdrave i dobro zaštićene. Ako primijetite promjenu boje, novu osjetljivost ili nešto neuobičajeno, razgovor s oftalmologom uvijek je dobar korak.

Pogledajte naš širok izbor klinički podržanih proizvoda.